Starateljstvo nad detetom predstavlja jednu od posebno osetljivih tema kada je reč o procesu razvoda braka ili prestanku vanbračne zajednice.
Ukoliko bivši partneri mogu međusobno da se dogovore oko starateljstva i modela viđanja deteta, to bi bilo najbolje rešenje za sve uključene strane. Ali, ako do dogovora ne dođe, u tom slučaju odluku o vršenju roditeljskog prava, načinu viđanja deteta sa roditeljem koji ne vrši roditeljskog pravo i visini alimentacije će doneti sud, vodeći se najboljim interesom deteta.
Dobijanje starateljstva nad detetom u Srbiji uključuje vođenje sudskog postupka. U većini slučajeva, starateljstvo se dodeljuje majci. Međutim, postoje i situacije kada se vršenje roditeljskog prava može poveriti ocu deteta.
U nastavku pročitajte kako sud odlučuje o starateljstvu, kada roditelj gubi starateljstvo i kako može ponovo da ga stekne.
Roditeljsko pravo se može vršiti zajednički ili samostalno.
U slučaju sporazumnog razvoda braka, supružnici se mogu saglasiti da zajednički vrše roditeljsko prava. Sud navedeno može prihvatiti ukoliko proceni da je to u najboljem interesu deteta.
Međutim, u praksi zajedničko vršenje roditeljskog prava nije toliko često.
Razlog za to je nemogućnost prevazilaženja konflikta između partnera i prenošenje tog konflikta na roditeljsku ulogu, zbog čega je zajedničko starateljstvo iskustvo koje neki ne doživaljavaju kao pozitivno.
Kada roditelji imaju svest o svojoj ulozi u pravilnom razvoju deteta i uspeju da odvoje svoje lične probleme od roditeljske uloge, dete neće biti pogođeno njihovim ponašanjem i emocionalnim stanjem.
Na žalost, to nije uvek slučaj, jer emocionalna bol, nezadovoljstvo i razočaranje zbog kraha braka mogu da utiču na roditeljsku ulogu.
Kada roditelji suočeni sa ličnim emocijama nemaju odgovarajuću podršku porodice, prijatelja ili stručnjaka, mogu se izgubiti na putu velikih promena u životu.
Zato se često preporučuje da se jasno definiše način viđanja deteta i roditelja koji ne živi s detetom, kako bi dete imalo stabilnost i kontinuitet, olakšavajući mu prilagođavanje novoj situaciji i izbegavajući nove konflikte između roditelja.
Odluka o samostalnom vršenju roditeljskog prava donosi se na osnovu sudske odluke kada roditelji ne mogu da se sporazumeju oko vršenja roditeljskog prava, posebno u slučejevima kada je reč o postupku koji je pokrenut tužbom za razvod braka.
Takođe, ova odluka može biti doneta i u slučaju sporazumnog razvoda braka, ukoliko su se tako supružnici dogovorili, a sud smatra da je to u najboljem interesu deteta.
Kada se donese odluka o vršenju roditeljskog prava, u presudi se mora utvrditi i model viđanja deteta sa drugim roditeljem sa kojim ne živi kao i visina alimentacije.
Rasprave oko starateljstva nad detetom su česte u postupcima razvoda braka. Neretko se dešava da oba roditelja za sebe smatraju da su oni najpogodniji za vršenje roditeljskog prava nad detetom.
U takvim slučajevima, sud ima zadatak da proceni šta je u najboljem interesu deteta, uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti.
Prilikom donošenja odluke, sud će uzeti u obzir sledeće faktore:
Sud obično traži mišljenje stručnjaka iz Centra za socijalni rad kako bi se procenila porodična situacija i utvrdio najbolji interes deteta. Ukoliko nema sporazuma roditelja o zajedničkom ili samostalnom vršenju roditeljskog prava, ili je on protivan interesima deteta, sud uz mišljenje organa starateljstva donosi odluku o tome kom roditelju će poveriti dete na samostalno vršenje roditeljskog prava.
Sud će ocenjivati finansijsku sposobnost svakog roditelja da pruži odgovarajuću negu, obrazovanje i materijalne potrebe deteta. Ovo uključuje analizu prihoda, troškova života i sposobnosti obezbeđivanja osnovnih potreba deteta.
Sud će uzeti u obzir procenu emocionalnog stanja, mentalnog zdravlja, zloupotrebe supstanci i svega što može uticati na sposobnost roditelja da adekvatno brine o detetu.
Sud će razmotriti način života svakog roditelja i kako se to uklapa u potrebe i interes deteta. Ovo uključuje faktore kao što su stanovanje, podrška porodice, radne obaveze i druge relevantne aspekte svakodnevnog života roditelja.
Ukoliko je dete dovoljno zrelo i sposobno da izrazi svoju želju u vezi starateljstva, sud će uzeti u obzir tu želju. Međutim, sud će i dalje procenjivati šta je najbolje za dete na osnovu svih ostalih faktora.
Važno je napomenuti da je svaki slučaj jedinstven. Konačna odluka suda će biti zasnovana na analizi svih faktora i cilju obezbeđivanja najboljeg mogućeg interesa za dete, a ne roditelja.
Roditelji imaju obavezu i pravo da brinu o svom detetu. Starateljstvo nad detetom uključuje brigu o detetu, odgoj, obrazovanje, zastupanje, finansijsko izdržavanje, upravljanje i raspolaganje imovinom deteta. Međutim, u nekim situacijama roditelj može biti lišen navedenih prava.
Lišenje (oduzimanje) roditeljskog prava je najstrožija sankcija u porodičnom pravu koja se primenjuje radi zaštite najboljeg interesa, prava i dobrobiti deteta, kao i njegovog psihofizičkog razvoja.
Postupak oduzimanja roditeljskog prava je sudski postupak koji počinje podnošenjem tužbe za lišenje roditeljskog prava. Tužbu mogu podneti:
Oduzimanje roditeljskog prava može biti potpuno ili delimično.
Ako majka ili otac deteta zloupotrebljava svoja prava ili grubo zanemaruje dužnosti vršenja roditeljskog prava, može doći do potpunog lišenja tog prava.
Otac ili majka može biti potpuno lišen roditeljskog prava ako:
Isto tako, roditelj može da bude potpuno lišen roditeljskog prava ako:
Kada se donese sudska odluka o potpunom lišenju roditeljskog prava, roditelj gubi sva prava i obaveze iz roditeljskog prava, osim obaveze izdržavanja deteta.
Sud može oduzeti roditeljsko pravo jednom roditelju i dodeliti starateljstvo drugom, ili može lišiti roditeljskog prava oba roditelja u kom slučaju će doći do zasnivanja hraniteljstva s obzirom da je dete bez roditeljskog staranja.
Roditelj koji nesavesno vrši prava ili dužnosti iz sadržine roditeljskog prava može biti delimično lišen roditeljskog prava.
Sudskom odlukom o delimičnom lišenju roditeljskog prava može biti oduzeto jedno ili više prava i dužnosti iz sadržaja roditeljskog prava, osim dužnosti izdržavanja deteta.
Roditelj koji vrši roditeljsko pravo može biti lišen prava i obaveza da čuva, podiže, vaspitava, obrazuje i zastupa dete, kao i prava da upravlja i raspolaže detetovom imovinom.
Roditelj koji ne vrši roditeljsko pravo može biti lišen prava da održava lične odnose sa detetom i prava da donosi odluke koje značajno utiču na detetov život.
U slučaju kada su oba roditelja delimično lišena roditeljskog prava, ali u pogledu istih prava i dužnosti, maloletnom detetu će biti određen privremeni staratelj, a ako je potrebno, biće smešteno u drugu hraniteljsku porodicu ili socijalnu ustanovu.
Kada prestanu razlozi koji su uticali na potpuno ili delimično lišenje roditeljskog prava, roditelju se može vratiti roditeljsko pravo.
Često se dešava da roditelji imaju nesuglasice u pogledu pojedinih odluka u vezi deteta, kao što su upis u školu, promena prebivališta i slično.
Važno je razumeti da se svako neslaganje među roditeljima ne može automatski smatrati osnovom za lišavanje roditeljskog prava. Potrebno je uzeti u obzir sve relevantne činjenice i sagledati da li postoji nedostatak savesnosti u vršenju prava ili dužnosti iz sadržine roditeljskog prava.
Sud, uz pomoć stručnih lica, pažljivo procenjuje sve okolnosti u vezi ponašanja roditelja u određenim situacijama. Tek nakon toga se donosi odluka o eventualnom lišavanju roditeljskog prava, bilo delimično ili potpuno.
S druge strane, postoje ozbiljne situacije zloupotrebe roditeljskih prava, kao što je napuštanje dece, zlostavljanje, izrabljivanje deteta ili prisiljavanje na vršenje krivičnog dela zbog nedostatka finansijskih sredstava, što sve može imati za posledicu lišenje roditeljskog prava.
Kada se suočavamo sa ovakvim izazovnim situacijama, posebno u slučajevima razvoda braka ili tužbama u vezi vršenja roditeljskog prava, najbolji način za rešavanje nesuglasica i sprečavanje pogoršanja problema, koji svakako nisu u interesu deteta, jeste angažovanje iskusnog advokata za porodično pravo.
Advokat će pažljivo sagledati sve činjenice i pružiti najbolju moguću podršku i pravnu pomoć. Ovo je od izuzetne važnosti, posebno kada su u pitanju osetljiva porodična pitanja koja mogu imati dugoročan uticaj na razvoj deteta.
Angažovanjem advokata izbegava se dalje produbljivanje problema i obezbeđuje da se sve odluke donose u najboljem interesu deteta, što je zapravo i najvažnije u ovakvoj vrsti postupka.
Kontaktirajte nas
Radujemo se što ćemo vas upoznati.