Jedno od najvažnijih pitanja kod razvoda braka jeste izdržavanje dece od strane roditelja sa kojim deca ne žive. Da bi se prava dece potpuno zaštitila, važno je da se ovo pitanje od samog početka pažljivo i dobro uredi.
Dete ima pravo da ga izdržava roditelj sa kojim dete ne živi, i to je istovremeno i jedna od osnovnih obaveza roditelja. Obaveza izdržavanja se reguliše sudskom presudom.
Maloletno dete ima pravo na izdržavanje do svoje 18 godine, međutim ukoliko je dete na školovanju, ima pravo na izdržavanje sve dok traje školovanje, a najkasnije do 26 godine. Porodični zakon RS takođe predviđa pravo punoletnog deteta koje je nesposobno za rad, a nema dovoljno sredstava za izdržavanje, na izdržavanje od roditelja sve dok takvo stanje traje.
Izdržavanje se određuje prema potrebama poverioca i mogućnostima dužnika izdržavanja, pri čemu se vodi računa o minimalnoj sumi izdržavanja. Prilikom odmeravanja visine izdržavanja (alimentacije), treba uzeti u obzir kako potrebe deteta, koje zavise i od detetovog uzrasta, školovanja, zdravstvenog stanja, i brojnih drugih faktora, tako i mogućnosti roditelja, pri čemu se uzima u obzir zarada roditelja, posedovanje nekretnina, obaveza izdržavanja nekog drugog lica, itd.
Da bi izdržavanje (žargonski: dečija alimentacija) bilo pravilno odmereno u presudi, kako bi odgovaralo stvarnim potrebama deteta, najvažnije je da se tužba i tužbeni zahtev pravilno postave. U tom pogledu, ključna je stručna pomoć advokata, koji treba da formuliše tužbu i tužbeni zahtev, pravilno i kvalitetno, na osnovu svog iskustva, znanja i razumevanja konkretnih prilika svakog klijenta.
Visina izdržavanja može biti određena u fiksnom mesečnom novčanom iznosu ili u procentu od redovnih mesečnih novčanih primanja dužnika izdržavanja.
Ukoliko se visina izdržavanja određuje u procentu od redovnih mesečnih novčanih primanja dužnika izdržavanja (zarada, naknada zarade, penzija, autorski honorar itd.), visina izdržavanja po pravilu ne može da bude manja od 15% niti veća od 50% redovnih mesečnih novčanih primanja dužnika izdržavanja, umanjenih za poreze i doprinose.
Visina izdržavanja se u svakom momentu može smanjiti ili povećati ukoliko se promene okolnosti na osnovu kojih je doneta prethodna sudska odluka, a što se postiže podnošenjem Tužbe radi smanjenja alimentacije, odnosno povećanja alimentacije.
Treba znati da je svaki roditelj dužan da plaća alimentaciju deteta (izdržavanje), čak i onaj koji je nezaposlen. Sud u takvim slučajevima zauzima tumačenje da je roditelj svakako dužan da obezbedi izdržavanje detetu, i da nije neophodno da roditelj bude u radnom odnosu.
Minimumalni iznos koji sudove dosuđuju u takvim situacijama jeste u proseku iznos od 5.000,00 dinara. Nezavisno od toga da li je roditelj koji je dužnik izdržavanja u radnom odnosu ili ne, isti ima obavezu davanja izdržavanja za svoje dete i ne postupanje po presudi kojom je roditelj obavezan na plaćanje alimentacije predstavlja krivično delo i osnov je za pokretanje postupka pinudne naplate.
Ukoliko roditelj koji je Presudom obavezan da plaća alimentaciju to ne čini, roditelju koji ima starateljstvo nad detetom na raspolaganju je pokretanje postupka prinudne naplate alimentacije, kako bi putem javnog izvrišitelja naplatio dugovanu alimentaciju sa kamatom od strane drugog roditelja. Izbegavanje plaćanja alimentacije takođe predstavlja krivično delo prema Krivičnom zakoniku RS, te roditelj koji je staratelj deteta može podneti i krivičnu prijavu protiv roditelja koji izbegava plaćanje alimentacije.
Izdržavanje automatski prestaje kada istekne vreme trajanja izdržavanja ili smrću poverioca ili dužnika izdržavanja.
Prva situacija podrazumeva momenat kada dete koje je korisnik izdržavanje postane punoloteno, a ne nalazi se na redovnom školovanju. U toj situaciji, u trenutku kada dete napuni 18 godina, dužnik izdržavanja nije više u obavezi da mesečno isplaćuje alimentaciju. Ukoliko se korisnik izdržavanja nalazi na redovnom školovanju, obaveza za dužnika se automatski gasi u momentu kada dete napuni 26 godina života.
Roditeljsko pravo, pa samim tim i obaveza izdržavanja, može se produžiti i posle punoletstva deteta ako je dete zbog bolesti ili smetnji u psiho-fizičkom razvoju nesposobno da se samo stara o sebi i o zaštiti svojih prava odnosno interesa ili ako svojim postupcima ugrožava sopstvena prava i interese.
Za postupak za produženje roditeljskog prava nadležan je Osnovni sud, dok se postupak pokreće na predlog roditelja, a može biti poveren i advokatu, koji će u najboljem interesu deteta voditi postupak.
Produženo roditeljsko pravo može da prestane kada prestanu razlozi zbog kojih je roditeljsko pravo bilo produženo.
Pravnosnažna sudska odluka o produženju i prestanku produženog roditeljskog prava, upisuje se u matičnu knjigu rođenih.
Kontaktirajte nas
Radujemo se što ćemo vas upoznati.