Prema Porodičnom zakonu Srbije roditelji imaju pravo i dužnost da izdržavaju svoju decu. U slučaju kada samo jedan roditelj ima starateljstvo nad detetom, drugi roditelj ima zakonsku obavezu da plaća određeni mesečni iznosa radi izdržavanja deteta.
Obaveza izdržavanja se reguliše sudskom presudom.
Izdržavanje deteta može biti određeno na više načina, te tako, izdržavanje može da se plaća u fiksnom mesečnom iznosu, ili kao određeni procenat sa zarade roditelja ukoliko je roditelj zaposlen. Treba znati da je svaki roditelj dužan da plaća alimentaciju deteta (izdržavanje), čak i onaj koji je nezaposlen.
Sud u takvim slučajevima zauzima tumačenje da nije neophodno da roditelj bude u radnom odnosu, kao i da visina izdržavanja treba da omogući najmanje takav nivo životnog standarda za dete, kakav uživa roditelj koji plaća izdržavanje.
Dakle, da bi se alimentacija uopšte mogla naplatiti potrebno je da postoji odluka suda koja na nesumnjiv način utvrđuje obavezu plaćanja doprinosa za izdržavanje i to u tačno određenom novčanom iznosu. Ukoliko obaveza plaćanja alimentacije nije utvrđena sudskom odlukom na način da je njome precizno određena visina i način plaćanja alimentacionih davanja, potrebno je pokrenuti odgovarajući sudski postupak, podnošenjem tužbe za alimentaciju.
U slučaju da postoji pravosnažna sudska presuda, a davalac izdržavanja ne ispunjava svoju obavezu izdržavanja, primaocu izdržavanja stoji na raspolaganju pokretanje postupka prinudne naplate.
Naime, prinudna naplata alimentacije ostvaruje se u okviru uređenog izvršnog postupka koji se pokreće odgovarajućim predlogom za izvršenje. Budući da je bitno da je važno da pomenuti predlog bude pravilno i precizno sačinjen, bilo bi najbolje da za takvu radnju potražite stručnu pomoć advokata.
Rešenje o prinudnoj naplati donosi sud, a sam postupak sprovodi nadležni javni izvršitelj.
Kao što smo već rekli, čak iako je davalac izdržavanja nezaposleno lice, pomenuta okolnost nije opravdanja za nedavanje izdržavanja, budući da se procenjuje mogućnost tog lica da radi i privređuje. Ukoliko davalac izdržavanja nema neki vid primanja, postoji niz mogućnosti na osnovu kojih javni izvršitelj može da naplati iznos potraživanja, uključujući plenidbu i prodaju pokretnih stvari.
Prinudna naplata se može odnositi ne samo na naplatu glavnice duga odnosno na naplatu svakog pojedinačnog mesečnog iznosa alimentacije koji nije plaćen, nego i na zakonsku zateznu kamatu na svaki neisplaćeni mesečni iznos alimentacije.
Bitno je još i naglasiti da nedavanje izdržavanja predstavlja kažnjivo krivično delo na osnovu Krivičnog zakonika RS.
Krivični postupak najčešće se pokreće podnošenjem krivične prijave od strane poverilaca izdržavanja, odnosno zakonskog zastupnika maloletne dece, ili njihovog advokata.
Za ovo krivično delo je u osnovnom obliku zaprećena novčana kazna ili kazna zatvora u trajanju do dve godine. Ovo krivično delo se inače goni po službenoj dužnosti, a u presudi kojom se okrivljeni oglašava krivim sud može naložiti isplatu svih zaostalih alimentacionih obaveza i buduće redovno davanje izdržavanja, pod pretnjom kažnjavanja.
